Ova funkcionalna podjela ima i svoju anatomsku funkciju – prilikom određenih radnji, poput štucanja, moraju se aktivirati u različitom vremenu i s različitom inervacijom. Istraživanja su pokazala da kostalna diaphragma širi donji dio grudnog koša, a kruralna diaphragma znatno ne mijenja dimenzije prsnog koša. Pitanje je što je diaphragma postala evolucijom – respiratorni mišić regrutiran od probavnog sustava ili gastrointestinalni mišić koji je s vremenom postao ključan i za funkciju disanja.

Čini se da se ipak radi o respiratornom mišiću jer upravo zbog negativnog tlaka kod kontrakcije kostalnog dijela, koji se stvara prilikom udisaja, nastaje kontrakcija kruralnog dijela. Kruralna je diaphragma, pak, važan gastrointestinalni sfinkter koji je uključen u patogenezi gastroezofagealnog refluksa i potrebna su daljnja istraživanja kako bi se našla prava terapija te razlog ponavljajućih relaksacija kruralne diaphragme koje uzrokuju ovaj refluks (mogući uzroci su gama-motorni pogoni ili periferne motoričke inhibicije kruralne diaphragme).

Ošit i mišići dna zdjelice visoko su povezani prilikom disanja. Tijekom normalnog disanja, u slučaju kašlja ili bilo koje druge fiziološke promjene dijafragme, može se promatrati simetrična promjena dna zdjelice. Kada se tokom udisaja glavni udisajni mišić spušta, istovremeno se spušta i dno zdjelice. Ovaj je proces potvrđen magnetskom rezonancijom u istraživanju na živim subjektima s ciljem kontroliranja bilo kakvih promjena u intraabdominalnom tlaku. Istovremena kontrakcija ošita i mišića dna zdjelice također osigurava stabilnost ljudskog trupa i održavanje mokraćne kontinencije tijekom disanja i kašlja. Brojne su studije utvrdile da se prilikom udisaja može promatrati električna aktivnost u mišićima dna zdjelice, kao i električna aktivnost na m.transversus abdominis i m.obliquus internus abdominis.

U studiji iz listopada 2015.godine utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike u sljedećim mišićima: m. sternocleidomastoideus,m. rectus abdominis,m .obliquus externus abdominis , m.transversus abdominis i m.obliquus internus abdominis prilikom MVV (maximal voluntary ventilation-broj max.udaha i izdaha u jednoj minuti) pri kontrahiranju mišića dna zdjelice.

Vježbe dijafragmalnog disanja pokazale su se korisnima i kod djece s problemom nekontroliranog mokrenja. U istraživanju provedenom na 43 djece u dobi od 5 do 13 godina, uz standardnu uroterapiju, u jednoj su skupini odrađene vježbe jačanja abdominalne muskulature i mišića dna zdjelice te dijafragmalno disanje. Nakon godinu dana tretmana poboljšanja su bila vidljiva kod 36 od 43 djece, a urinarna je inkontinencija izliječena kod 20 od 24 djece.

Ošit (diaphragmu) ne možemo promatrati samo kao strukturu, već kao važan dio čovjekovog tijela. Diaphragma nema klasično polazište i hvatište, mišićni dijelovi u središtu tvore tetivno tkivo koje je ujedno i hvatište mišićnih djelova. Nadalje, funkcije diaphragme znatno se razlikuju od funkcija ostalih mišića u našem tijelu. Osim što je respiratorni mišić, sudjeluje i u drugim procesima koji su gotovo neophodni za funkcionoranje našeg tijela.

Potrebno je dobro upoznati anatomiju dijafragme te je sagledati u cijelini i napraviti pravilnu terapijsku strategiju. Važno je napomenuti da su potrebna daljnja istraživanja o dijafragmi s aspekta fizikalne terapije, jer je takvih istraživanja, koji se mogu okarakterizirati kao oni s visokom kvalitetom dokaza, jako malo.