Klinički pregled kuka započinje se inspekcijom, potom palpacijom, ispitivanjem kretnji te procjenom funkcionalnog stanja kuka. Pregled se obavlja na razodjevenom bolesniku u stojećem, sjedećem i ležećem položaju, ali i pri hodu. Svaka promjena na kuku manifestirat će se promjenom uobičajenog obrasca hoda. I tu završava svaka sličnost u pristupu kuku kod djece i odraslih.

Morfološki razvoj kostiju ovisan je o mišićnim obrascima koje tijelo izvodi. Zbog toga treba obratiti pažnju na pokrete i položaje u koje se dijete preferira pozicionirati. Također, minorne promjene poput „turskog sjeda“ umjesto „žabljeg“ (W) mogu prevenirati ozbiljne komplikacije. Važno je naglasiti da se kuk razvija sve do dvanaeste godine i upravo do te dobi možemo utjecati na pravilno okoštavanje struktura koje predodređuju jednu od temeljnih i individualnih osobina čovjeka – kretanje.

Rano uočavanje patologija, makar i sitnih, daje prostora za terapijsku intervenciju s najboljim učinkom. Na kraju, kuk je neizbježno povezan s donjim ekstremitetima, ali i trupom, zato je važno dobro poznavati ontogenezu mišičnog razvoja . Često se uzrok ne nalazi na samom kuku, stoga pacijenta ne smijemo gledati kroz dijagnozu, već tražiti uzroke posvuda.