Centar manualnih tehnika
PIRIFORMIS
Što je Piriformisov sindrom?
Piriformisov sindrom je često neprepoznat uzrok boli glutealne regije i nogu. Sindrom označava skup simptoma koji su u slučaju piriformisa i dalje slabo istraženi uz malo kliničkih dokaza. Anatomske varijacije u položaju išijasnog živca i mišića piriformis također pridonose stvaranju neugodnih senzacija koje se šire niz nogu (1).
One nisu rijetke s obzirom da se javljaju u 6.4% pacijenata navedenog istraživanja (1).
Tradicionalni tretman je usredotočen na istezanje mišića kroz položaj savijanja kuka, addukcije i vanjske rotacije gdje se mišićna vlakna istežu za oko 12%. Optimiziranjem istezanja kroz različite položaje kuka, vlakna piriformisa se istežu i do 35% (2).
Utjecaj postizometrijske relaksacije (PIR-a)
Također, dokazi prikazuju kako postizometrijska relaksacija (PIR) piriformisa pridonosi smanjenju boli, produljenju mišića i poboljšanju funkcionalnosti pacijenata (3).
Ponekad je u sklopu piriformis sindroma bitno uočiti i razliku u duljini nogu kao i restrikcija fascije lumbalnog dijela i pripadajućih mišića nogu, na što se može utjecati mekotkivnim tehnikama poput MFR-a (4).
Uz to, istraživanje je prikazalo slabost abduktora i vanjskih rotatora kuka kod pacijenata s piriformis sindromom (4). Stoga se postavlja pitanje treba li jačati, a ne istezati ove mišiće. Pretraživanjem zdravstvene literature nailazimo na prikaz slučaja u kojem je pacijent jačao abduktore kuka te je provedena reedukacija pokreta kako bi se ispravila prekomjerna addukcija i unutarnja rotacija noge prilikom izvođenja funkcionalnih testova. Po završetku tretmana, pacijentova bol je nestala, funkcionalnost u obavljanju svakodnevnih zadataka se poboljšala, baš kao i položaj noge (5).
S obzirom na nedostatak znanstvene literature, pa tako i učinkovitosti dijagnostike kao i protokola za liječenje piriformis sindroma, ova tema i dalje ostaje kontroverzna. Važno je primijeniti pravu terapiju s obzirom na fazu rehabilitacije, kao i usredotočiti se na pacijenta u cijelosti, ne gledajući ga kroz prizmu bolne noge.
Na kraju, treba obratiti pažnju i na biomehaničke parametre i povezana stanja na koja možemo utjecati, pružiti pacijentu povjerenje i podršku tijekom cijelog procesa. Vodilja tijekom terapije nam treba biti subjektivni osjećaj pacijenta i poboljšanje mjerljivih, objektivnih parametara.
Anatomical variations between the sciatic nerve and the piriformis muscle: a contribution to surgical anatomy in piriformis syndrome – PubMed (nih.gov)Comparison of two stretching methods and optimization of stretching protocol for the piriformis muscle – PubMed (nih.gov)Effects of ELDOA and post-facilitation stretching technique on pain and functional performance in patients with piriformis syndrome: A randomized controlled trial – PubMed (nih.gov)Piriformis syndrome: a rational approach to management – PubMed (nih.gov)Treatment of an individual with piriformis syndrome focusing on hip muscle strengthening and movement reeducation: a case report – PubMed (nih.gov)
