Koštana, strukturalna deformacija narušava cjelokupnu biomehaniku tijela posebice kod djece i mladih u rastu i razvoju. No, osim toga, narušava i kvalitetu disanja. U terapiji kod takve vrste pacijenata usmjeravamo pažnju i fokus na kvalitetnom udisaju i izdisaju te na svim njegovim značajkama; od dubine i širine do izdržljivosti okolnih mišića i kapaciteta pluća. Kako bi dijete sa strukturalnim deformitetom moglo usvojiti specifičnu vrstu disanja, najprije je potrebno raditi na normalnom, fiziološkom disanju. Tim prirodnim načinom tijelu se pomaže osvijestiti i povezati ključne komponente koje tvore neometano, fluidno disanje.

Posljedica skolioze kod djece i mladih je zatvorenost i manja aktivnost određenih zona trupa u odnosu na druge. Te zone potrebno je prije vježbanja adekvatnim manualnim pristupom otvoriti i potaknuti na ravnomjernu ekspanziju. Doziranim ‘buđenjem’ fascije i fascijalnih lanaca djeluje se na otvaranje kolabiranih područja, koja, kada se pravodobno stimuliraju, mogu brže i jasnije primiti informaciju i kroz trening pravilnim disanjem tu informaciju slati nazad u tijelo.